Srceparajuće pismo mame koja je izgubila sina: ČUVAJTE IH JAKO!

Srceparajuće pismo mame koja je izgubila sina: ČUVAJTE IH JAKO!

13890
0
SHARE

Čvrsto ih čuvajte, uvijek. Budite s njima. Gledajte kukce, gledajte kako jedu, uživite se u njihov svijet. Suđe će i dalje biti tamo. Ovo su samo neki savjeti majke kojoj se srušio cijeli svijet

Ashley Grimm izgubila je sina u prometnoj nesreći. Ona je vozila. Uvijek je pazila. Ali te sekunde sve je otišlo u nepovrat. Smogla je snage i napisala pismo svim roditeljima na Facebooku. Prenosimo ga u cijelosti.

“Kao što neki od vas znaju, doživjeli sam najgori strah koji svaka majka ima. Izgubila sam sina u užasnoj prometnoj nesreći 2. srpnja. Izašla sam s benzinske postaje, provjerila sve kuteve i počela voziti zavojitom planinskom cestom prema našoj obiteljskoj kući.

Moj sin je bio poznat po tome da će učiniti sve da se odveže u autu (“Flash nema pojas za vezanje, ja sam Flash mama!”). Pokušali smo s pojasevima za vezanje u pet točki, sjedalicama, čak smo jedno vrijeme imali i vezanje patent zatvaračem (vjerojatno nije sigurno ni to) ali on je to uvijek vidio kao izazov za superheroja. On je bio superheroj jer je svaki put i uspio. U prosjeku, stajala bih tri do četiri puta na svakom putu kako bih ga ponovno dobro zakopčala.

Vozili smo se samo pet minuta kada se golema stijena počela kotrljati u našoj traci. Imala sam tri izbora: pokušati izbjeći stijenu, prijeći na suprotni trak preko dvostruke pune crte u velikom zavoju s opasnom rijekom sa strane ili udariti u odronutu stijenu. Stijena, sudar s drugim autima, rijeka. Izabrala sam stijenu. Izabrala sam krivo.

I da, on se već bio otkopčao zajedno sa svojim osmogodišnjim bratom. (Mijenjali su kopče, a ja to nisam znala). Stijena je udarila u moju osovinu i odbacila nas na rub litice. Naš kombi za 13 ljudi se prevrnuo i moj sin je na mjestu preminuo. Naši životi su se u toj sekundi raspali.

Moj sinčić koji je bio moj ponos i moja radost okrutno mi je oduzet u djelićima sekunde. Sjećam se da sam bila zgnječena između volana i tri tone kombijevog metala. Krvi je bilo posvuda. Borila sam se i borila i onda sam se onesvijestila. Kad sam se probudila, otkopčavala sam bebu iz njezine sjedalice (bila je okrenuta naopako) i pokušavala izvući svako dijete (petero moje djece je bilo sa mnom) iz kombija.

Kad sam došla do Titusa pokušala sam svom snagom podići teški kombi s njegovog tjelešca. Moj osmogodišnji sin mi je pomagao. Mogla sam vidjeti samo donji dio njegovog tijela. Pokušala sam nježnu kompresiju na trbuhu, ali on je već bio otišao. Preminuo je na mjestu i to mi je dalo malo olakšanja da nije osjetio bol.

Ono što je uslijedilo mi je u magli. Odbila sam liječenje hitne pomoći koja je došla dok mi ne dopuste da držim svog mrtvog sina.

Sva moja djeca su do tada prevezena u bolnicu. Bila sam neutješna od šoka. Prošla su dva dana kada sam vidjela sve na Facebooku. Vijesti koje izvještavaju o smrti mog sina kao da izvještavaju o mogućoj promjeni vremena ili novootkrivenom planetu. Bila sam zahvalna što su rekli da u nesreći nije bilo droga i alkohola. Ali to nije ono što me boli.

Čitatelji su najokrutnije komentirali kakva sam ja to majka. Kako sam to zaslužila. Kako mi treba oduzeti djecu. Željela sam ih udariti, protresti ih. Reći im koliko smo blizu bili, koliko sam se jako trudila da budu sigurni. Kako smo imali posebnu pusu za laku noć i izlazak u McDonald’s svakog vikenda. Željela sam vrištati da je uvijek govorio kako se želi oženiti sa mnom, da sam najbolja mama ikad. Da mi je gradio Lego brodove, spavao u mom krevetu dok je držao moju ruku svojim isprepletenim prstima.

Ali nitko ionako ne bi slušao. Osjećala sam da moram napisati ovo svim Mamama jer želim pogledati svaku od vas u oči i reći: Čuvajte svoju djecu, jako ih zagrlite i čuvajte. To je sve što želim povikati svijetu.

Ja nisam što sam bila; smrt i gubitak promijene čovjeka iznutra.

Držala sam svog mrtvog sina nasred ceste, njihala ga i vrištala, ali Bog ga nije vratio.

Birala sam grobno mjesto za svog četverogodišnjeg sina i kontemplirala kako ću se baciti s litice na koju groblje gleda samo kako bih mogla biti tamo gdje je on.

Kupila sam odijelo superheroja za 200 dolara kako bi ga moj sin mogao nositi dok se raspada u zemlji.

Ljubila sam i ljubila njegov mali leš i jecala dok sam proučavala svaki značaj njegovog hladnog lica i držala njegove beživotne ručice.

Spavala sam na groblju samo kako bih još jednom odspavala s njim. Pričala sam sa zemljom. Zemlji u kojoj leži sa svojom omiljenom dekicom i u outfitu Avengersa.

A ono što želim reći (ako ste čitali do sad, jako ste strpljivi i ljubazni) je ovo. I možete to podijeliti s kojom god mamom želite.

Možda nije toliko važno da pojedu svu brokulu s tanjura kao što mi mislimo.Gledajte kako oni jedu, uživite se u njihove osjećaje prema hrani. (O kako je Titus mrzio kukuruz.) Možda još uvijek mogu dobiti i sladoled – ili samo ponekad – dok to isto povrće još uvijek stoji na njihovom tanjuru.

– Naučite se pretvarati. Uđite u njihov svijet. Naučite igrati Xbox s njima. Prigrlite prekrasnu maštu. Dopustite im da stvarno vjeruju da su Kapetan Amerika ili kraljica Elza. Uđite u njihov um, gledajte kako razmišljaju. Suđe će i dalje biti tamo.

– Prihvatite svaki zagrljaj i poljubac koji vam donose – čak i 25. za redom koji koriste samo da se dignu navečer iz kreveta. I jako ih zagrlite.

– Zastanite i gledajte kukce, kamenje, klipice, zalazak sunca. Uspori mama, uspori.

Recite im da ih volite. Ali gledajte ih u oči i recite to tako da to mislite. Recite im da mogu učiniti sve – sve što si zamisle.

– Da, moramo ih učiti odgovornosti ali ponekad je rješenje u milosti. Možda, možda ipak njihovi životi neće biti uništeni ako nekad ne reagiramo na svaki njihov prijestup.

Nikad ne osuđujte druge mame. Mi ne znamo cijelu priču. Ne znamo. Jednostavno ne znamo.

Idite odmah zagrliti svoje dijete. Uronite u njihov miris, pogledajte taj nevini sjaj u njihovim očima koji je izgubljen negdje između djetinjstva i odrasle dobi. Stvarno osjetite kako vas stišću. Spustite telefon i gledajte ih kroz leću svog oka umjesto kroz leću kamere. Zapamtite osjećaj njihove glave na vašem ramenu, njihove ruke u vašoj, njihove musave puse na vašim obrazima. Uzmite ih u naručje još jednom. San je precijenjen. Slušajte pet minuta duže o Star Warsima, minecraftu i Disneyevim princezama.

Mame, čvrsto čuvajte svoju djecu. Kako ste blagoslovljene što su vam povjerena takva originalna, lijepa, mala bića.

Od srca vašem srcu,
Ashley”

loading...

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY